Četvrtak , 4 jun 2026
Početna Kultura Sokobanja – Sokograd, dođeš mator, odeš mlad: Kako je Nušić „podmladio“ Sokobanju
Kultura

Sokobanja – Sokograd, dođeš mator, odeš mlad: Kako je Nušić „podmladio“ Sokobanju

Kada je veliki srpski komediograf, satiričar i diplomata Branislav Nušić prvi put zakoračio u Sokobanju, verovatno nije ni slutio da će jedna njegova usputna misao postati najuspešniji marketinški slogan u istoriji srpskog turizma.

Danas, decenijama nakon njegovih poseta, centrom banje odjekuju reči koje znaju i deca u školama i stariji gosti koji se odmaraju pod Ozrenom: „Sokobanja, Soko grad – dođeš mator, odeš mlad!“

Bista Branislava Nušića

Foto: Redakcija Sokolica – Bista Branislava Nušića ispred Zavičajnog muzeja i Turističke organizacije Sokobanje

Krilatica iz prijateljske usluge

Zanimljivo je da čuveni stihovi nisu nastali kao deo plaćene kampanje, već kao plod šeretskog duha i prijateljske pomoći. Nušić je bio čest gost Sokobanje, gde je redovno lečio disajne puteve i sanirao posledice svojih „kafanskih strasti“.

Tokom jednog boravka, njegov prijatelj, lokalni fotograf Siniša Ristić, zamolio je Nušića da ga snimi u čamcu za razglednicu. Jednom prilikom pokazao mu je sliku Sokograda ali mu se  požalio da mu prodaja razglednica ide slabo.

“Daj da ti nešto napišem na slici da je brže prodaješ”, rekao je Nušić je tada, i na licu mesta sročio stihove: “Sokobanja , soko grad, dođeš mator odeš mlad”, ne sluteći da će taj stih postati nezvanični slogan banje koji se citira i decenijama kasnije.

Boemija pod okriljem Ozrena

Nušić nije bio jedini velikan koji je ovde tražio mir, ali je bio onaj koji je banji dao duh boemije. Pisac je često obilazio kafane, a naročito čest gost bio je u kafani “Evropa” u Sokobanji. Zabeleženo je da je jednom odlučio da prestane sa pićem i odlučno prošao pored kafane. Međutim, nakon dvesta metara je zastao i rekao sebi:

„E, sad kad sam imao takav karakter da odbijem, sad ću sebe da častim“, vratio se i naručio rakiju.

Banja je u to vreme bila stecište intelektualne elite, a Nušić je svojim prisustvom i humorom bio centralna figura tih okupljanja, podstičući i druge pisce poput Stevana Sremca i Isidore Sekulić da ovde potraže inspiraciju.

Teško je zamisliti istoriju Sokobanje bez Branislava Nušića. Slavni komediograf dolazio je ovde osam godina zaredom, u pratnji supruge i ćerke od 1929. godine, boreći se sa astmom. Nakon inhaliranja osećao se bolje i lakše disao. Čuveni Ben Akiba ostao je upamćen po svom neumornom duhu i šalama na račun inhalacija:

„Mačka na rupi miša čeka, a mi – zdravlje“.

Nušić je voleo Sokobanju i poznavao je sva njena izletišta ali i svaku baru u banji što mu je smetalo. Jednom je ispred kafane Srpski kralj zajašio stolicu naopačke i zurio u baru. Kada su mu u okupljeni građani rekli da u toj bari ne peca, Nušić je odgovorio:

“Pecam, ali ne ribu – već vašeg predsednika Opštine. Čekam ga da prođe, da vidi baru i da mu svojski pomognemo da je isuši”.

Bista Branislava Nušića u Sokobanji

Foto: Redakcija Sokolica – Bista Branislava Nušića u Sokobanji

Nušićevo nasleđe danas

Danas Sokobanja ponosno čuva sećanje na svog najpoznatijeg „marketinškog maga“. Njegova bista danas krasi prostor ispred Zavičajnog muzeja. Narodna biblioteka u Sokobanji je u jednom period nosila naziv “Branislav Nušić”. Danas srednja škola nosi njegovo ime, a svake godine u oktobru održava se manifestacija Nušićevi hajduci“.

Ovaj festival okuplja đake iz svih škola u Srbiji i regionu koje nose Nušićevo ime, slaveći kroz dečije predstave, kvizove znanja i radionice pisanja razglednica neprolazni duh čoveka koji je verovao u podmlađujuću moć ove banje.

I dok turisti danas uživaju u modernim akva-parkovima i hotelima, duh Branislava Nušića i dalje bdi nad čaršijom. Dok god se neko vrati sa Ozrena ili Rtnja osećajući se barem malo mlađim, Nušićevo obećanje ispisano na staroj razglednici i dalje ostaje na snazi.

Related Articles

Čuvarke tradicije pevaju iz čistog srca: Kako devojčice grupe „Lepterija“ osvajaju pesmom

Iako postoje tek nekoliko godina, mlade umetnice dečije pevačke grupe „Lepterija“ uspele...

Poslednji boemski dani: Kako je Stevan Sremac pronašao večni mir u Sokobanji

Čuveni srpski pisac, profesor i akademik Stevan Sremac, proveo je svoje poslednje...

Isidora Sekulić: Tamo gde se srce ljuljuška – Kako je Sokobanja očarala književnicu

Davne 1914. godine, dok se nad Evropom nadvijao mrak Prvog svetskog rata,...

​Između božanskog cveta i simbola prkosa: Tajni život karanfila

​Kada pomislimo na karanfil, misli nas najčešće vode do Osmog marta, crvenih...